Susret s Istanbulom nakon 29 godina

Posljednji put sam bila u Istanbulu davne 1987.godine, kada su bili redovni charter letovi Adria Airwaysa, SJJ-IST-SJJ i kada su avioni bili krcati robom koju smo kupovali kao da je besplatna.

U neku ruku i jeste bila, standard nam je bio dobar, imali smo više novaca nego što smo ovdje mogli potrošiti, a roba u Istanbulu je bila moderna, kvalitetna i povoljna.

Dovlačila sam tašne, cipele, haljine, hlače, majice, sve osim kože koju nikada nisam voljela. I danas imam u ormarima ponešto od te davnašnje robe, uglavnom majice i hlače koje su uvijek aktuelne i iste, bez obzira na modu.

Već dugo sam željela ponovo otići tamo, Istanbul je, pored Firenze, grad koji je na mene ostavio najjači utisak. Da li je to taj čudesni spoj Istoka i Zapada, mirisi koji ga preplavljuju, spoj tako različitih i tako bliskih kultura, nikada nisam samu sebe pitala. Naprosto, tamo sam se osjećala kao kod kuće, svi su govorili više jezika, a kad sam posljednji put bila, svi su znali i „srpskohrvatski”.
I tako, umjesto da skupim desetine nepotrebnih parfema i gluposti koje dobivam za 8. mart, zamolila sam sve da skupe novac i uplate mi aranžman za Istanbul.

Prijateljica i ja baš i nismo neki česti putnici, bar ne u posljednje vrijeme: ranije sam putovala u inostranstvo barem 5 – 6 puta godišnje, ali se to nekako urijedilo, da li zbog pasoša i viza, novaca ili poznijih godina, ne znam ni sama. Tek tako, otkako je rat završio, bila sam četiri puta u Njemačkoj, jedanput u Češkoj, jedanput u Albaniji, dva puta u Americi, dva puta u Antaliji-Turska i jedanput u Španiji. Ostalo je bilo mrljavljenje po Jadranu, svako ljetovanje gotovo identično, soba-plaža-šetnja-soba, ništa što bi čovjek upamtio i nosio sa sobom kroz vrijeme koje dolazi.

Zato sam se i radovala ponovnom susretu sa Istanbulom, gradom tako bogate prošlosti sada, kada i ja imam pozamašnu prošlost.

Pogledajte i ovo:  Austrija izabrala Van der Bellena, Evropa odahnula!

Vodič nam je bila veoma prijatna i draga djevojka, ali nije znala baš puno toga o Istanbulu, što i mi nismo znali. Kasnije nam se pridružila i druga, mnogo potkovanija znanjem, ali i manje prijatna i uljudna, što nam nije smetalo. Željele smo posjetiti ponovo Hipodrom, Aya Sofiu, Sulejmaniju, Plavu džamiju i sve ono što Istanbul čini pravim draguljem Bosfora.

Stigli smo kasno, a zbog saobraćaja od azijskog do evropskog dijela, putovali smo tri sata od aerodroma do hotela. Ali je zrak bio ispunjen obećanjima, mirisima Orijenta i začina i znale smo da će biti dobro.

Kapali čaršija

Naša grupa nije htjela izlete, bile smo jedine koje su željele vidjeti i druge stvari, ne samo džamije. Tako smo prvi dan krenule s njima u kratak obilazak, da ih ubijedimo da vrijedi vidjeti sve, a i da se podsjetimo Kapali čaršije i one neopisive gužve njenim uskim ulicama.

Jedan od ulaza u Kapali carsiju

Jedan od ulaza u Kapali carsiju

Novost su bili policajci, stotine njih, pregledi na ulazu, koji su nas podsjetili na sva dešavanja i teror današnjice. Ali je unutra ostalo sve isto, trgovci koji te prosto vuku, povici „koža!”, molbe da se pogleda roba… Razlika je bila u tome što su sad svi vikali na ruskom, očito im najbolji kupci dolaze odatle. I naravno, cijene koje su se sada činile puno manje pristupačnima nego ranije.

Gurale smo se među hiljadama koje su kuljale niz i uz Kapali čaršiju, prošetale ulicama sa zlatom, kožom, majicama, rubljem i svim što se može zamisliti, a onda, već pale s nogu, sjele u mali restorančić pored ceste.

Svi restorani imaju spratove i balkone, obično za pušače kojih i danas ima mnogo, iako je i Turskoj na snazi zabrana pušenja. I tu, sa balkona, najbolje vidite svu tu graju i buku ulicama, glasne povike na turskom, to šaroliko mnoštvo koje se kreće svakodnevno istanbulskim ulicama. Kazali su nam da tu živi oko 20 miliona ljudi, a kad dodamo i milione turista, teško da se i zamisli živost koja je sveprisutna: mirisi, povici, muzika, ljusko klupko i galama je ono što opisuje taj jedinstveni grad na dva kontinenta.

Salata sa sirom

Salata sa sirom

Hrana je divna, možete birati šta hoćete, ali cijene nisu male i ručak varira od 30 lira pa do 130, (lira je oko 0,60 KM) ako se prevarite i naručite jelo i salatu posebno:) ali kada ste na odmoru, onda ne vrijedi razmišljati o cijenama, jer je nama sada svuda skupo!

Pogledajte i ovo:  Bez vize sa bh pasošem u 102 zemlje svijeta

Trg začina

Misir carsija, Istanbul

Misir carsija, Istanbul

turske delicije

Kasnije smo se spustili na Misir čaršiju, trg začina, gdje se izgubite od naziva i vrsta svih mogućih začina od kojih za većinu i nemate pojma čemu služe. Hiljade vrsta čajeva, turskih slatkiša i delicija naredanih uokolo vas, mirisi koji plutaju zrakom, sve vam to otvori apetit, pa probate i baklave sa pistacijama i pečene kestene koje prodaju na svakih 50 metara po cijelom Istanbulu.

peceni kesteniA onda, umorni i prejedeni, išli smo najprije tramvajem, pa podvodnim kanalom i vozom do azijskog dijela, da posjetimo Djevojačku kulu i Mihrimah džamiju, jer su svi htjeli da vide šta je to čuveni Mimar (graditelj) Sinan sagradio za još čuveniju Sulejmanovu kćerku! Noge su svakog već žigale i ja sam na cesti kupila platnene cipele od nekih 30 KM, dva broja veće, i nisam ih skidala cijelo vrijeme boravka.

Mihrimah dzamija

Mihrimah dzamija

Šta uspijete vidjeti u tako kratkom vremenu?

Probudite se umornih nogu, ali nastavljete istim tempom, jer je vremena premalo: Sulejmanova džamija, turbe sultana i sultanija i priča o Hurem, nastavak za Plavu džamiju i obilazak, pa onda Taksim i buka prodavnica. Iznad naslova je slika Sulejmanove džamije, ispod je slika unutrašnjosti i mali video klip svoda Sulejmanije:

Sulejmanija iznutra

Svuda je vika, cika, svuda se širi miris hrane, začina, glasova, sve se sliva u neku kakofoniju koja vam uskoro postane normalna i bliska. Inače volim tišinu i mir, ali bi to bilo nekako nenormalno za Istanbul: tu je sve u stalnom gibanju, promicanju i guranju i uveče skršeni liježete a ustajete tek malo bolji! Evo kako to izgleda neprestalno na Taksimu:

Četvrti dan smo išle same, lagani obilazak Aya Sofije s engleskom grupom; namjeravale smo obići i Topkapi, ali ne radi utorkom, pa smo obavile kupovinu poklona za prijatelje i rodbinu. Bio je 8.mart i na vratima prodavnica su dijelili cvijeće svim ženama, što je izuzetno lijep gest.

Galata toranj

Galata toranj

Taksim je vrvio, ulični muzičari, prodavnice, restorani, obišle smo Galata toranj i napravile par fotki i klipova, a onda taksijem, izmrcvarene, do hotela. Zaspale smo istog trena, jer je ujutro predstojao izlet za Ejubovu džamiju, Panorama muzej, Mini Tursku i još neki obilasci.

Pogled na Istanbul sa zicare

Pogled na Istanbul sa zicare

Mislim da mi tabani neće dugo oprostiti ovo istanbulsko tumaranje, ali sam se napunila pozitivnom energijom i vratila neke davnašnje uspomene.

Pogledajte i ovo:  Užasan teroristički napad na istanbulskom aerodromu!

I istina je, sve je nekako uljepšano našim sjećanjima, ali je Istanbul i dalje veličanstven, osebujan, svjetski i istočni, sve ono što smo mi željeli da budemo, a nikada nismo: tolerantan i širok grad koji svakoga prima otvorenih ruku. Naravno, 6 dana je premalo da se vidi ali ni novčano ni vremenski nismo imale za više.

I nismo kupile ništa, osim par poklona: jeftine stvari imate i na našim pijacama, a dobre i kvalitetne su nam preskupe i nedostižne.

Fontane svuda po Istanbulu

Naučile smo i jednu lekciju: ako ima neka popularna TV serija o gradu, ne idite tamo s grupom! Svi hoće da vide neka mjesta iz Šeherzade, Hurem, Sulejmana, nikoga ne zanima ni vizantijski niti rimski period, čak ni ostalo iz osmanlijskog dijela historije. Morali smo ići stopama TV serije umjesto stopama historije i to je najveći nedostatak ovog putovanja!

Pišite za nas

Postanite autor! Pišite o onome što volite i znate i objavite na našem blogu. Za detaljnija uputstva klknite ispod.