Zasto bi Balkan trebalo da primi islamski kalendar ili kako je Balkan vraćen u srednji vijek

Čovjek sve više osjeća kako danas živimo u pravo doba neofeudalizma, gdje su neofeudalci postali rijetka sorta, ali sa mnogo većim feudima nego što su imali srednjovjekovni. Prije bi se moglo reći da su svi oni carevi, a mi obična raja, stoka koju mogu gaziti kako žele i umiju, ili kako im njihove sitne etičke norme dozvoljavaju.

Nije čovjeku potrebno mnogo da se uvjeri u to: pokušaj da šetaš okolinom, pokazat će se nemogućom misijom: svuda ograde, natpisi privatno, svuda zabrane koje ne možeš da ignorišeš.
Sva mjesta kojima si hodio prije dvadesetak i kusur godina i ne razmišljajući o stazi ili cesti, sada su nečija privatna prćija u koju ne možeš ni nosem proviriti. Ne moraš ni htjeti viriti, samo proći putem koji je jedini logičan, ali više nije i dostupan: neko je „kupio” komad ceste kojom si nekada slobodno hodao i sada moraš obilaziti i obilaziti da bi stigao tamo gdje si nekada dolazio za tren!

Već smo navikli da su nam ogradili plaže, gdje god je bila dobra, sad stoji natpis „Private”, kao da im je i Bog prodao ili ustupio komad mora i zraka i neba iznad! Hajd’ što to uradiše veliki hoteli, i nema ih bogzna koliko, ali sad i svaki mali feudalac s kopna kupi sebi vilicu na moru, pa ogradi i plažu; ne možeš nigdje naći čestito mjesto da s djecom bacaš kamenčiće u more ili praviš dvorac od pijeska.
Ma i neka, pravih dvoraca i onako sad ima previše!

privatnoNi naše lijepe planine više nisu gostoljubive. Istina, ima skijališta i hotela, lijepo plati, ako imaš, i uživaj, ali su tihe pitome udoline ograđene, ne možeš šetati kuda si šetao u mladosti, ne možeš se sanjkati tamo gdje si nekada. Sve je to i sada tu, ali samo za one koji to sebi samom kupiše i dođu godišnje jedanput ili nijedanput, ali sada polažu pravo na taj komad planete.

Današnji dvorci nemaju vodene prokope i mostove, ali imaju visoke betonske ograde i električne zaštite, pa ako ponekad uspiješ proviriti u dvorište, vidiš da su kočije tih neofeudalaca stotinu puta ljepše od Pepeljuginih: imaju brdo više konja, zlatom pozlaćene njuške, a uz to jedu i hektolitre benzina! A kad vidiš još kako je dobra uniforma njihovih kočijaša, shvatiš da su nekadašnji pravi prinčevi bili male mace!

Pogledajte i ovo:  Ružno vrijeme kad je ”baš si se udebljao/la” najveća uvreda koju možeš nekom reći!

U novinama počesto vidiš i kako se dobro i otmjeno oblači taj neofeudalni svijet: mediji se utrkuju da napišu čija je haljina bila skuplja, koji je dizajner radio vjenčanicu za kćerku ovog ili onog i nema veze što je taj ili onaj otpustio desetine ili stotine radnika i smanjio plate ostalima da bi kupio tu „haljinu za jedan dan”, a uništio stotine života za vječnost! Pa gdje bi novine pisale tako nešto, jad i bijeda ne privlače čitaoce!

Došlo je vrijeme kada se obistinilo ono rimsko da je raji samo potrebno hljeba i igara! Napunimo stomake čim bilo i uživajmo u slikama prelijepo sređenih novih feudalaca našeg doba. A ako nemamo hljeba, ne moraju nam dati kolače (uzrečica koju tako podmuklo pripisaše jadnoj kraljici Marie Antoinette), neka nam daju i dalje obilje slika svojih gala vjenčanja, gala zabava, partija, svojih predivnih salona i onoga što posjeduju i mi smo sretni, pa i tako živimo u imaginarnom i virtualnom društvu! Kako samo volimo diskutovati o tome kako je užazno dobro ili loše bila obučena ta i ta, ma šta će nam kruh, siti smo pravo!

A i ovi današnji, baš kao i srednjovjekovni, imaju svi potpuno istu krv, samo ne više plavu! Znači da je plemićka titula i sada nasljedna: Ameri je zovu zelena, zbog dolara, mi svoje plemiće možemo zvati smeđokrvnim po stotki maraka ili još bolje, zeleno-plavokrvnim plemićima, jer je 200 KM ipak vrijednije.

Odnosi kmetova i neofeudalaca

Naravno da ni novofeudalci nisu istog ranga niti moći, ali svi imaju puno veća ovlaštenja od nekadašnjih sitnih feudalaca. Ovi su odgovarali kralju i Crkvi, mi, srećom, otjerasmo kralja pa im niko ne smeta, a vjera je i tako s bogatima i uvijek na njihovoj strani, pa odgovaraju samo sebi!

Nekadašnji feudalci su imali i obaveze prema kmetovima, kao što je i kmet imao prema njima. Kmetovi bi odradili određeni dio dana u godini za feudalca a onda radili za sebe na zemlji koju im je feudalac dao na uživanje; danas kmetovi rade za feudalce non-stop, bez prava na rad za sebe i porodicu i za uzvrat dobiju toliko da ne pocrkaju, već da mogu nastaviti da kuluče. Naravno, ne dobiju kuću na korištenje niti zemlju, pa feudalci im daju plaću da je kupe! Tako se novi kmetovi mogu osjećati slobodnim radnicima, iako su od slobode daleko kao i od svakog pristojnog života! A kad neofeudalac odluči da mu kmet više nije potreban, lijepo ga otpusti i ovaj je oslobođen i kmetskih ali i svih ljudskih prava na život: oduzeo mu je pravo da živi, jer nema od čega, pravo na penziju, jer nikada neće steći uvjete za nju, pravo da se žali jer nema nikog ko je spreman da se „bode sa rogatim”, ostaje mu samo da slomi kičmu moleći za posao kod istog ili sličnih neofeudalaca.

Pogledajte i ovo:  Kuda ideš, svijete moj?

Slobodni seljaci i radnici današnjice ne prolaze ništa bolje: teško je naći posao kao samostalan čovjek, jer veliki neofeudalci imaju takve ili slične stručnjake već zaposlene u svom feudu; zašto bi onda plaćali tebi, bilo da si dizajner, novinar, zidar, fotograf, šta god. Ti i tvoja sloboda ste preskupi i, sve dok je se ne odrekneš, nećeš naći nekog mecenu da te zaposli. A kad je se odrekneš, prestaješ i biti slobodan!

Lijepo je što nas bar još uvijek zovu slobodnim ljudima! To mu ga dođe kao ono Balzakovo, „kad god žena od muškarca napravi ovcu, uvijek mu kaže da je lav sa čeličnom voljom!”

Tako smo i mi, kmetovi 21. stoljeća, nazvani slobodnim ljudima zato jer imamo pravo da psujemo i govorimo svašta tamo nekom serveru, nekom oblaku u zraku, čitamo to na internetu i osjećamo se kraljevski; za to vrijeme pravi kraljevi, oni isti koji su nam omogućili taj ispušni ventil, samo nastavljaju da nas porobljavaju i dalje i više!

Evo Vam Facebook, žalite se, pljujte po firmi i gazdi koliko hoćete, evo vam forumi, žalite se, ali dok stignete da ogolite svoje živote postavljajući i sramne i lijepe fotografije po tim istom socijalnim mrežama, dok date svoj „komentar” o nečijoj odjeći ili postupku, vrijeme za žalbu je prošlo!

Naravno da ne treba brinuti o tome, važno je da ste apdejtovali svoj profil, da ste lajkali nešto važno, da imate puno sljedbenika na puno mreža koje se utrkuju koja će više privatnih i tajnih stvari saznati o vama. A onda sve te stvari proslijediti istim onim neofeudalcima koji sada znaju šta novo reklamirati i napraviti, kako Vam još bolje nešto prodati pod neophodno i dublje Vas uvući u kmetstvo: posuđujte da pratite modu, trendove, sve glupe zamke potrošačkog društva koje je dostiglo svoj vrhunac u 21. stoljeću.

Pogledajte i ovo:  Stvarnost našeg terora

Pa nešto mislim, kad se već vratismo u kmetstvo i feudalizam, onda da vratimo i vrijeme: računajmo lijepo da je 1437., ako ne griješim, po islamskom kalendaru! A i pravi Bog ovih neofeudalaca ima zelenu boju, bio dolar ili ma koji, pa se i to lijepo slaže! A nama onda neće ni biti čudno sve ovo što se događa, kad sve to baš lijepo i priliči srednjem vijeku! I tad su kmetovi željeli isto, izgledali isto i sanjali isto, a i mi danas radimo baš tako, sve po nalogu mode koju nam neofeudalci nametnuše.

Nemate dobar nos, kupite ga! Nemate grudi, kupite ih! Debeli ste, skinite salo, skinite celulit, stavite umetke na jagodice, butine, dupe, stavite što više gela i plastike jer i onako živimo u totalno plastičnom i providnom društvu!

Ja znam šta ste jeli i gdje ste bili, „prijatelji” smo na Facebooku, znam šta kupujete, kakvo Vam je dijete, gdje živite, koliko telefonirate, gdje putujete. Znam i gdje ste sada, a šta tek rade naši neofeudalci s tim informacijama? Mislite da se neko može odmetnuti i opstati odmetnut dugo, mislite da su danas mogući hajduci ili Robeen Hood?

Šta nam preostaje?

Nema ničega, dragi moji, neće nam doći ni Spartak niti Matija Gubec, niko neće dati život za one koji svoje živote sami izlažu propasti!

Imamo kolo koje nas melje dok nas ne samelje i ispljune na zemlju. Ako ne prestanemo da razmišljamo kako nam naređuju (KUPI! KUPI! KUPI! – lijepi, već i prevaziđen Orwellov svijet), ako nastavimo objelodanjivati svoju intimu i svoje tajne online, nestat će i ovo malo slobode koju smo zadržali i koja je još jedino što nas čini ljudima.

Pa i ako smo kmetovi, budimo bar tajanstveni kmetovi o kojima naši neofeudalci ne znaju ništa, budimo oni koji čuvaju svoje tajne samo među stvarnim prijateljima, onima koji su pored nas, čuvajmo svoje pokrete i buduće poteze totalnom nepoznanicom za neofeudalce, pa ćemo im izbiti najjače oružje protiv nas: način kako mogu da nas kupe!

Pišite za nas

Postanite autor! Pišite o onome što volite i znate i objavite na našem blogu. Za detaljnija uputstva klknite ispod.