• Kad ste stariji, odlazak s malom djecom na putovanje je više od umora, zahtijeva dobre živce i prihvatanje činjenice da su djeca danas prilično nevaspitana. Putovati sa unučadi daleko, kad smo već zaboravili na dječje potrebe za stalnim pitanjima, izlascima u toalet, mučninama, plaču, stalnim daj mi sok ili vodu, nipošto nije odmor: pretvori se u dane intenzivnog umora i željnog iščekivanja povratka kući.

Putovanje s dvoje male djece

Noćas sam se vratila sa trodnevnog putovanja koje se pretvorilo u boravak u predvorju pakla! Morala sam na put do Splita jer su nam neki uzorci „zaglavili” i trebalo je da otputujem u ponedjeljak i vratim se u utorak. Pošto je moja prijateljica nenadano završila čuvajući dvoje unučadi dok su im roditelji u Njemačkoj, odlučile smo da to iskoristimo za zajednički boravak na moru, dok je vrijeme ovako lijepo. Mislila sam da će i meni, pošto uskoro dobivam unuče, prijati da ponovo budem s malom djecom na duži period.

Problemi prilikom putovanja

djeca-stalno-nesto-trazeProblemi su počeli već kod pakovanja jer djeca nisu imala dovoljno garderobe pa smo morali dokupiti koješta. Ponijele smo i dosta hrane i grickalica za njih, jer je djevojčica tek napunila dvije godine a dječak ima četiri i pol. Naravno da smo već bile zaboravile na dječje potrebe za stalnim pitanjima, izlascima u toalet, mučninama, plaču, stalnim daj mi sok ili vodu, pa se putovanje prilično oteglo i bilo je mirno samo dok bi zaspali na koji minut. Jedva smo čekale da stignemo. Moj peugeot je smrdio kao klozet i zavidjela sam drugarici što ne osjeća mirise. Nije potrebno ni reći da je svuda bilo mrvica, otpadaka i praznih kesa, kao da smo čitav vikend spavali u njemu!

To veče smo ih morali odvesti da vide bazen, obećati svašta za sutradan i, pošto su bili izmrcvareni putovanjem, zaspali su lako.

Nas dvije smo se osvježile i sjedile na balkonu uživajući u priči i smijući se kako smo sretne da su nam djeca narasla i kako smo zaboravile šta znači putovati sa malima.

Legle smo kasno i zaspale odmah, ali je oko tri ujutro počela tirada: djevojčica se probudila i tražila sok i, dok smo ga našle, probudio se i dječak, pa su počeli pričati i razbudili se potpuno. Da smo ih pozvale u šetnju, vjerovatno bi rado krenuli, kao da se tako mladi organizmi obnove u trenu! Jedva su ponovo zaspali i budili nas još dva puta.

Pogledajte i ovo:  Zašto nas, starije ljude, tretiraju kao maloumnike?

Ponašanje roditelja i djece

Nisam bila nimalo svježa za posao, posebno ne poslije doručka jer su mrljali po tanjirima, prosuli sok, odbijali da jedu, pokušavali da ustanu iza stola svakih par minuta i bila sam sretna kad sam se mogla izgubiti da odradim posao. Prijateljicu sam sažaljivo pogledala jer je morala provesti sate sama s njima.

Kad sam došla, spavali su poput dva mala anđela a moja prijateljica je imala ojađen izraz i bar nekoliko bora više:
„Dotukli su me svojom energijom!”, rekla je. „Svako igralište smo morali isprobati, kraj svake prodavnice igračaka sam morala voditi bitku da ne uđu jer, kad su jednom ušli, prisilili su me plačem i vikom da kupim glupavi automobil koji košta 20 Eura! Crknuta sam!”

Roditelji samo popuštaju djeci

djeca-za-laptopomZa večerom su bili bolji nego za doručkom, valjda odmorni i u iščekivanju kuda će ići. Stotinu puta sam prekidala jelo da vidim nešto što pokazuju, da kažem kuda idemo ili naprosto da ih pogledam dok se smiju. Vidjeli smo dosta mladih roditelja s djecom koja su imala iPad pred sobom i buljila u ekran i ne jedući ništa. Roditelj nisu previše obraćali pažnju na njih, čak ni jedno na drugo: i oni su tipkali po telefonu, bezizražajno nešto rekli jedno drugom ili podviknuli na djecu da se stišaju. Kao da je svima, uključujući i konobare, bilo normalno da sala odzvanja zvucima crtanih sa YouTuba ili plačem djece koja nisu imala tablete!

djecja-tiranijaplac-djeceOno što je zaprepastilo nas obje je činjenica da su mnoga djeca trčkarala između stolova, smetala gostima i derala se, a da roditelji nisu baš nikako reagirali! Bilo je i ljudi bez djece i sigurna sam da im je ta paklena buka smetala, ali nisam primijetila da je iko rekao i riječ!

Kao da smo u zoni sumraka u kojoj vladaju nevaspitani klinci koji teroriziraju odrasle samo terora radi!
Prilazili su i našem stolu, gledali nas upitno i podsmješljivo i imale smo dojam da se ta djeca smiju i podruguju odraslima jer znaju da će proći nekažnjeno.
A kada je dječak, malo stariji od našeg, po stoti put uhvatio moju čašu sa kolom a ja vrisnula da ću ga „razbiti”, pogledao me tako začuđeno i zbunjeno da sam sigurna da mu to do sada niko nije rekao.

Pogledajte i ovo:  Savjeti starijih roditelja mladim mamama i tatama

Zašto su današnja djeca nepodnošljiva?

„Pa šta je ovo?! Vaspitava li više iko svoju djecu?”, upitala sam postarijeg konobara a on je samo slegnuo ramenima. Kad mi je donio novu kolu, prignuo je glavu niže, kao da se boji govoriti:

„Nema Vam toga više, moja gospođa! Možda kod Vas, u Bosni, ovdi su Van dica sada za nepodnosit’! Ajme, ni čače ni matere im nisu bolje! Niko više neće da se bavi dicom, sama se vaspitavaju!”

trampolinaI dok smo to veče hodale gradom, shvatile smo da je to istina: sva djeca su bila ista, i naša, naravno, roditelji su ili kupovali sve što su htjela ili se borili s njima i odvačili ih u plaču od prodavnice. Nas dvije smo morale provesti skoro sat vremena na trampolini jer nisu htjeli da siđu, a kad smo odbile da ih stavimo na ringišpil, jedva smo izbjegle dreku! Nisi mogao niti pokušati da ih zavaraš pričom, onako kako smo zavaravali i stišavali našu djecu, toliko su bili glasni, da nisi ni mogao reći bilo šta!
A i suze su im bile prave, nekada su djeca bar počinjala dernjavu bez suza…

Obje smo bile smrvljene! Nismo puno ni pričale, znale smo da će nas ponovo buditi u noći, a sutradan je trebalo i krenuti natrag, ista gungula kao pri dolasku. Pomogla sam prijateljici s njima u bazenu, izvlačile smo ih sat iz vode i opet su plakali, sve dok nismo odmakle bar 100 km.

„Blagodati” američkog odgoja djece

ko-odgaja-dijete-danas

Dijete danas gotovo i neme kome da se obrati

Obje smo stigle s glavoboljom i smjestile ih u sobu mog sina. Ostat će kod mene dvije večeri, ali je u kući s njima lakše: mogu se derati do mile volje, a sem toga, nije mi jasno zašto se dijete ne bi smjelo bar malo „pucnuti po guzi”? Nas su roditelji tukli i bojali smo ih se, ali smo slušali i bili vaspitani.

Pogledajte i ovo:  Napitak od jabuke nakon gripe

Tako smo i mi postupali, istina s puno manje batina, ali je bilo dovoljno da znaju da ih mogu dobiti! A sada mogu da ti se penju po glavi i živcima koliko hoće, „djeca se ne smiju tući, to je nepedagoški”! Sad razumijem i zašto je moja susjeda rekla da je jedva čekala da se vrate iz Amerike, da ih namariše!

Mogu li batine izazvati traumu?

Može li dijete, ali zaista, imati traume od malo batina? Zar i mi nismo bili djeca i zar nismo odrasli bez trauma, mada su nas baš dobro tukli? Ono da je „batina izašla iz raja” bilo je poznato svakom djetetu i ne vidim da nam je generacija išta više istraumatizirana od ove nove, čak smo bili i normalniji: niko nikada nije donio pištolj u školu ili na ulicu, niko nije prijetio nožem, manje smo se tukli i vrijeđali napolju!

Kakva je korist od kazne da neće izaći, ako ta kazna više kažnjava roditelje jer im to dijete onda „probija glavu” u kući? I zašto moramo primati svako sranje sa Zapada, čak i kad nije dobro, a posebno zašto uvijek prihvatamo baš ono što nije dobro?

Naravno, roditelji se ni ne bave puno djecom, vaspitava ih vrtić, škola, druga djeca, a pošto je u obrazovnom sistemu zaposleno mnoštvo neobrazovanih, djeca su potpuno nevaspitana. Iako i nije posao bilo koga da vaspitava tuđe dijete, umjesto bavljenja internetom, postavljanja slika svoje djece ne Facebook ili Instagram, bilo bi bolje da se bave njima!

Mi smo se igrali sa svojom djecom, sami im pričali priče prije spavanja, nikakav iPad ili TV to ne može nadomjestiti! I ta veza koja se tako ostvari između roditelja i djece, mora biti i čvrsta i vječna!

Ako će i moja djeca vaspitavati svoju djecu ovakvim nevaspitanjem, mislim da neću provoditi puno vremena sa svojom unučadi!

Pišite za nas

Postanite autor! Pišite o onome što volite i znate i objavite na našem blogu. Za detaljnija uputstva klknite ispod.