ZAPIS SA STEĆKA IZ 1273. GODINE

Pomalo gorak zapis čovjeka kojeg je sahranila kćerka Korija i koji tvrdi da su i njegova dobra djela, kao i dobra djela njegove žene, sada kad su mrtvi, manje važna od crva, te upozorava ljude da se plaše svojih vlastitih grijehova a ne mrtvih ljudi.

A se lezi Dobri Gost Misljen, prave vjere Bosanske. Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti, koji prolazis, projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase. Zalud ti je taj posao. Nasi su dani izbrojani, nase notci potrosene, nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi, oni tce ti glave dojci, na putu kojim hodis.
I da znas, vise vrijedi crv koji se sad kretje, no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja. Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini, na plemenitoj zemji, a pisa Dabisa..

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1303. GODINE

Natpis nekog Prijezde koji žali što ništa u životu što je želio nije ostvario:

A se lezi Prijezda Viganj, na svojini, na plemenitoj ukraj Jajca.
Hodih, al`ne dojdoh. Gradih, al`ne zgradih. Sadih,al`ne znjeh. Govorih, al`ne iskazah. Voljeh, al`ne bijah voljen.
Sad odoh, a ne pise mi se za vratit. A stio bih, jer nist ne zavrsih.
Ne ticaj mi ovi kam, jerbo tce isti Bog na tvoje kostji stavit. Ni ti nisi zavrsil sve sto si zmislil.
1303 po vremenu Gospodina, a Stjepana Bana trinaesta v Bosni..

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1327. GODINE

Ovo je natpis sa groba dvanaestogodišnjeg djeteta kojeg je ubio neki Dinko, a kojem ne žele oprostiti ni on niti roditelji, a ne žele ni da mu Bog oprosti:

A se lezi Dinko Vlkac, mladji od dvaest proletja, a berzi od jesenjeg vjetra.
Ubi me na nevjeru Semrad, lojs sin od gorjega otca Zleba izdanek.
Bozje, Ti ak hos, i ak moz, oprosti im. J a nit molgu, nit hotju, nit njem, ni teb ni ojnom kog kam ovi pokriva.
Kam usijetce Vitaca, a biljeg upisa Miltos vojenom ruhkom, ali samo ono tsto mu ona rijetce.
Boze, ako ovud projdes i projtcitas Dinkov kam jos dulgo cemo se glijdati u otci. U godini Gospoda nasega 1327, kad u Bosni bjese Stjepan Kotromanic Ban..

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1377. GODINE

Stećak sa porukom poput one rimske, da je čovjek čovjeku vuk, ili kako ovdje kaže, da su ljudi gori od vukova:

….. ne plasim se ja vlkova vetc ljujdi.
Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetcnost nadzivio.
1377., kad Kralj nas bjese Tvrtko.

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1389. GODINE

Natpis govori o dugogodišnjem robovskom životu starca Tanisa, kojega je kralj dobio na poklon i volio, ali mu nije dao slobodu, a to je ono što je najviše želio. Zato je ostao željan svega, bez obzira koliko i šta je imao, pa je posumnjao i u Boga i njegovu mogućnost da spasi ljude. Čak se i pita da li Bog u stvari čeka spasenje od ljudi, a ne obratno!

A se lezi Tanisa Crk od Kraljeve Sutjeske, od Kralja voljen, al`bez slobode, ko lovacki pas Kralju dodijeljen.
Zivjeh, al`vodom ne zagasih zedj, nit plodovima zemlje ne utolih glad, jer se glad i zedj vratjahu vsvaki dan u utrobu moju, kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz polja kutci svojoj isti, al` za taj dan druktciji.
I stalno misljah na Tebe, Gospode, i sa molitvom Tebi sklapah obnotci otci svoje, i sa molitvom Tebi zjutrom ih otvarah, kao tsto se zjutrom otvaraju prozorji i dverji doma tvojega i mojega.
I stalno te tcekah i nadah ti se stalno. Al`Ti se ne pojavi, niti mi se Ti obznani. Samo muk. I rodi se sumnja u dusi mojoj, sumnji nesklonoj, da i Ti negdje, ko ja ovdi, uzalud ne tcekas spasenje od mene. I s` tom terzkom mislju legoh po ovi biljeg i tu miso usijekoh u tverdi kam, da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojice pervi docekat spasenje.
Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu, kad Tverdko bje Kralj od Bosne, Serbie, Dalmeise i Zapadnijeh Strana, a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet, a ne dotcekah ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase..

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1402. GODINE

Natpis Linila koji govori da su u smrti svi isti, ma kako jaki i moćni bili za života:

A se lezi Linil, Gostja Hotjena najstarsi sin. Mlogo sam hotjeo, al sad vidjim da liscem u lisce s` kami nejma razlika izmedju lisca.
I dervo mojze bit ogromno ko hum, al` listje mu pajda uz korijenje.
Kuda ijdes clovjece? Zar ti je vetja pamet u noghami no u glavji?!
Biljeg usjetce najstarsem bratju najmladji Borjen, a pisa dijak Sanko. V Vrhbosni ljeta Gospodina naseg 1402..

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1405. GODINE

Ljuben žali za djecom i besplodnim životom, jer kaže da se tako ne može izrugivati vremenu. Djeca predstavljaju besmrtnost:

A se lezi Ljuben Dragota na svojini na plemenitoj.
Zmreh i ni mi zal. Tersko mi je tsto ne prejskotcih zijd vrejmena, tsto nejmadoh tri sin i tri tscerji pa da se usestostrujcen vrejmenu izrugujem.
Tog mi zal a ni zivljenja. Ne krejti u moj kam, jer ja nikgoh nejmam da ga obaljenog vrejti.
Ispod nisu samo moje kostji vetc moja zla sudba koja nejkog da zjasi vrejba.
1405. po Gospodu godne.

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1422. GODINE

Nesretna mlada djevojka Asta žali što je propustila ljepote mladosti, poljupce i svu radost života! A očito je umrla u godini koja je bila dobra i plodna:

A se lezi Asta, Bogcina Zlousica ksci, a ne lezi mi se.
Kako bih rado sad pred vetce s tebom krojz livade projsetala i onaj poljubac sto si isko, a ne dobio, ti dala.
Pa da i nebo pukne.
Ne bi mi bilo zal, ni stid.
Namjernice, ne tici mi kam, nek oni koji netcine utcine tsto ja ne utcinih, jer ja tek sad znam kako dusu perze neispunjena davanja.
1422 ljeta, kad se radovase sretni, a ja zmreh.

Pogledajte i ovo:  Postaju li i modni dizajneri svjesni vremena u kojem žive?

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1447. GODINE

Koliko je velika bračna ljubav, čak i kada se svađaju i kada nestane ona prvobitna zaslijepljenost, govori ovaj natpis:

A se leze Krksa i Kalija na svojini, na plemenitoj u Kljucu. Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muz i zena i Bog nam dade mnogo djece.
A onda dvaest godin poslje naseg prvog zajednickog listopada, gledasmo dugu i vidjesmo da je vidimo razlicito i pozeljesmo razlicite zelje.
I zatcudismo se da nas zajednicki zivot utcini razlicitijim nego sto ranije bjesmo.
Kad Krksa zmre, za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja.
Ne preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu, a ko ne, pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci, no sto u zivljenju bjesmo.
Al` ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.
1447 godine, kad Kraljem Bosne bjese Stjepan Toma(š) Ostojic.

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1165.

Da smo svi puno veći i bolji u našim vlastitim snovima, na poetski način nam govori ovaj natpis:

A se leži Milac Povržen od Gornjih strana na svojini na plemenitoj u Bosni.
Kad proljetje dojde po ko zna koji put i moje bi pomahnitale kosti negdi išle za mirisom nekih starih, tajnih i tuđih ljubavi. A i život mi takav bješe. U snovima bjeh ko planina, u mislima vitez, a u životu paž. Ne prevrni moj kamen, mogao bi vidjeti kako ćeš izgledati i ti.
Dvadesetog dana veljače 1165. godine Gospodnje.

Evo je drugi dio tekstova sa natpisa na bosanskim stećcima. Pošto imamo pribavljenih još natpisa, uskoro ćemo objaviti i treći dio.

 

                 Link za 1. dio natpisa sa stećaka                   Link za 3. dio natpisa sa stećaka

Pišite za nas

Postanite autor! Pišite o onome što volite i znate i objavite na našem blogu. Za detaljnija uputstva klknite ispod.