Nezaboravna noć u Zenici, u društvu ljudi mojih godina i uz malo preglasnu muziku iz naše mladosti… Organizirali su noć pod nazivom Djeca Perviza za nas, djecu od pedeset i više godina i bilo je prelijepo.

 Preglasna „Djeca Previza”

Svi smo mi duboko u duši uvijek djeca, mada nas više niko takvim ne vidi niti osjeća. I kad me moja cimerica iz studentskih dana, sada već decenijama dobra prijateljica, nazvala da dođem kod nje preko vikenda, dugo sam se nećkala: obično ona dođe k meni, par puta godišnje, izađemo na stara mjesta i posjetimo stare prijatelje i uvijek je lijepo.

Naše prijateljstvo je duboko i istinsko i, mada se viđamo rijetko, nikada ne nestaje ona vezanost, nikada nam ne smeta šutnja niti nam je nelagodno u društvu. Ovaj put je insistirala da dođem, i Zenica ima svoje čari, hoće da bar jednom budem na njima dobro znanoj zabavi „Djeca Perviza”. I drago mi je da sam pristala, ostale smo duboko u noć i provela sam se izvrsno!

Skica Djeca Perviiza

Skica Djeca Perviiza

Ta „Djeca Perviza”, objasnila mi je, je simboličan naziv za one koji su posjećivali nekad davno, u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, bivši KUD Perviz. Izvodila se tu živa svirka sve dok nije srušen, početkom sedamdesetih, a tu su svirali i naši večerašnji muzičari, The Taxi band.

Nikada nisam čula za njih, ali sa shvatila da ih u Zenici svi znaju i vole.

Uvijek prija zabavljati se u društvu vršnjaka

Sama „igranka” za nas „djecu”, od kojih nije bilo mlađih od šeste, a mnogi i duboko u osmoj deceniji, bila je u hotelu Dubrovnik, koji na mene nije ostavio neki utisak.

Mislila sam da će biti glupo, pokušavati vratiti dane koji su prošli umjesto prigrliti sadašnjost, ali sam se iznenadila atmosferom u kojoj nije bilo ni traga žalosti; strujala je pozitivna energija, živahnost i smijeh, kao da je svako od nas izvukao maksimum iz naših prilično istrošenih tijela.

Pogledajte i ovo:  TV serije koje možemo gledati ove godine

Band je svirao pjesme koje nisam nikada čula, vjerovatno iz ere prije Stonesa, ali i dobro poznate hitove iz sedamdesetih uz koje smo skakali kao da nam je ponovo ispod dvadeset.

I nijedanput me nije zažigalo koljeno ili leđa, nijedanput nisam pomislila kako to nije za mene, nijedanput mi nije bilo nelagodno jer smo svi bili isti: vezani godinama, sjećanjima i nekim pripadništvom, kao da smo dio posebnog kulta, kulta zrelosti. Prepostavljam da je Zeničanima bilo i ljepše, svi se, bar je tako izgledalo, međusobno znaju i svi pamte one „nekadašnje sebe”.

Recept za mladost

Sve u svemu, predivan recept za mladost: izaći u društvo svojih godišnjaka i plesati, plesati i pustiti muzici da te odnese daleko…

Nije bilo bitno ko svira, mogao je to biti bilo koji band koji zna staru muziku i ne svira narodne. Obećala sam doći i iduće godine i vjerovatno hoću, ako se band malo stiša: svirali su toliko glasno da me i danas, u ponedjeljak, boli glava:)

A Vama, koji niste bili tu, našla sam video s neke od bivših svirki sa ove zabave i pjesmu koja će podsjetiti mnoge od nas na dane ludila.

Svaki grad bi morao imati svoje noći „Djece Perviza” za nas koji smo davno prestali izlaziti na ples, jer za nas više nigdje nema mjesta…

Pišite za nas

Postanite autor! Pišite o onome što volite i znate i objavite na našem blogu. Za detaljnija uputstva klknite ispod.